Šta je oštećenje vida?

Najjednostavnije rečeno oštećenje vida je nastalo kada je utvrđeno da je bilo koji dio vizuelnog sistema oštećen, oboleo ili ne funkcioniše u skladu sa uobičajenim anatomsko / fiziološkim zahtjevima.

  1. Slijepe osobe:
    1. Kategorija: Ovu kategoriju vizuelno hendikepiranih osoba čine slijepe osobe bez vidne funkcije, odnosno one slijepe osobe koje nemaju ni sposobnost percepcije svjetlosti (Amaurosis).
    2. Kategorija: Ovu kategoriju vizuelno hendikepiranih osoba čine slijepe osobe čija se korigovana oštrina vida na boljem oku kreće između osjećaja svjetlosti i 0,02 ili čije je vidno polje, bez obzira na oštrinu vida, svedeno na manje od 5 stepeni oko tačke centralne fiksacije.
    3. Kategorija: Ovu kategoriju vizuelno hendikepiranih osoba čine slijepe osobe čija se korigovana oštrina na boljem oku kreće između 0,02 i 0,05 ili čije je vidno polje bez obzira na oštrinu vida svedeno na 5 do 10 stepeni oko tačke centralne fiksacije.
  2. slabovide osobe:
    1. Kategorija: Ovu kategoriju vizuelno hendikepiranih osoba čine slabovide osobe čija korigovana oštrina vida na boljem oku iznosi između 0,05 i 0,10.
    2. Kategorija: Ovu kategoriju vizuelno hendikepiranih osoba čine slabovide osobe čija korigovana oštrina na boljem oku iznosi između 0,10 i 0,30.

Šta je orjentacija i mobilitet?

Termin: "Peripatologija" potiče od grčkih riječi (peri) što znači - svuda unaokolo, (patine) što znači - ići, (logos) što znači - teorija, nauka. "Peripatologija" je nauka o vještini razvoja preostalih čula slijepih, kako bi oni postigli optimum orijentacije i bezbjednosti i efikasnost samostalnog kretanja. Ova naučna oblast je dio uže specijalnosti Tiflološke struke.

Pod orijentisanjem slijepih u prostoru podrazumijeva se umješnost, odnosno vještina snalaženja u velikom prostoru, među predmetima, na ulicama, među zgradama, u naselju i u malom prostoru, na primer, u krugu radnog mjesta.

Orijentisanje u prostoru je umješnost da se pravilno odrede: pravac, brzina, rastojanje, svoj položaj u prostoru i odnos prema okolnim predmetima, to je umješnost da se pravilno otkriju prepreke i da se vješto zaobiđu.

Orijentacija je proces korišcenja više čula pri utvrđivanju položaja i međusobnih odnosa predmeta koji nas okružuju. Tako shvaćena orijentacija u najvećoj mjeri zavisi od funkcije čula, percepcije, kao i intelekta. U pitanju je proces primanja, memorisanja i transformacije odgovarajućih informacija.

U novije vrijeme, uz riječ "orijentacija" koristi se i termin "mobilitetet". Ovaj termin anglosaksonskog porjekla, definiše se kao sposobnost sigurnog kretanja od jednog do drugog mjesta u sredini koja nas okružuje.

Pojmovi "orijentacija" i "mobilnost" su međusobno tjesno povezani. Oni se međusobno uslovljavaju. Pojam "orijentacija" oznacava upoznavanje i ocjenjivanje, a pojam "mobilitet" oznacava savlađivanje prostora. Koji je od ova dva pojma primaran, teško je odrediti. U praksi se ova dva pojma najčešce koriste zajedno, kao orijentacija i mobilitet, odnosno kretanje.

Sposobnosti slijepih i slabovidih za orijentaciju i samostalno kretanje izgrađuju se tokom života, počev od ranog djetinjstva, uz korišcenje određenih metoda i tehnika edukacije. Ovom pitanju u poslednje vrijeme posvećuje se sve veća pažnja sa ciljem iznalaženja optimalnih kompenzatornih sredstava, kojima treba da se poveća samostalnost u orijentaciji i kretanju.

Svaki čovjek, pa i slijepa ili slabovida osoba, duboko u sebi nosi potrebu za samostalnošcu. Ta se potreba može nekada samo prividno potisnuti. Međutim, čovjek koji je lišen vizuelne funkcije često je prisiljen da traži pomoc od drugih. U srazmjeri od upućenosti na pomoć drugih, slijepa osoba dostiže određen stepen samostalnosti i nezavisnosti.

Svakodnevni život i potrebe kao što su odlazak u školu, na radno mjesto, u kupovinu, u zdravstvenu ustanovu itd, nameću potrebu da se slijepa ili slabovida osoba osposobi do određene mjere za samostalno kretanje. Ovo ima i naglašen psihološki znacaj za osobu koja u tome uspe. U svakodnevnom kretanju ulicama treba zaobići mnoge prepreke i kretati se na prilicno velikom prostoru. To nije lako postići, naročito kada je u pitanju prelazak ulica, gužve i brojne prepreke u prometnim ulicama. Pri tom treba imati u vidu da je savremeni svijet organizovan prema standardima onih koji vide, a ne prema standardima slijepih i slabovidih.

O metodama i tehnikama kretanja slijepih i slabovidih osoba

Za orjentaciju i mobilitet slijepe i slabovide osobe koriste sljedeće metode:

  1. Kretanje uz pomoć osobe koja vidi - personalna asistencija:
    1. ...
    2. ...
    3. ...
    4. ...
  2. Kretanje uz pomoć bijelog štapa:
    1. ...
    2. ...
    3. ...
    4. ...
  3. Kretanje uz pomoć pasa vodiča:
    1. ...
  4. Kretanje uz pomoć elektronskih pomagala:
    1. GPS navigacije za iOS;
      1. Loadstone
      2. Seeing Assistent Move
      3. Nearby Explorer
    2. GPS navigacije za Android;
      1. DotWalker
      2. Nearby Explorer
    3. GPS navigacije i mape za PC / Laptop;
      1. Grmapa - Govorna mapa
    4. Druga elektronska pomagala
  5. Ostale metode i tehnike:
    1. Zvukom i štapom do pokreta

Uputstva

  1. OiM - Mailing lista za orjentaciju i mobilitet.
  2. Taktilne staze - (Tactile paving) služe da licima sa oštećenim vidom olakšaju kretanje kroz gradske ulice.
  3. Ponašanje za stolom - Preporuke za slepe osobe kako da se snalaze za stolom.
  4. Ne tako, nego ovako-Vodič za videće osobe. Uputstvo kako pomoći slepoj osobi.
  5. Bonton ponašanja prema osobama sa invaliditetom