4. januar — eđunarodni dan Brajevog pisma
Na osnovu odluke Generalne Skupštine Ujedinjenih Nacija od 17. decembra 2018. a na prijedlog Svjetskog saveza slijepih (WBU) usvojena je rezolucija kojom se potvrđuje Svjetski dan Brajevog pisma. Svrha Svjetskog dana Brajevog pisma, koji se obeležava svakog 4. januara, je da se podiže svijest o značaju ovog pisma koje pisanu riječ pretvara u taktilni oblik na korist slijepih i slabovidih širom svijeta.
U aprilu, Treća subota — dan pasa vodiča
...
U maju, treći četvrtak — Svjetski dan svjesnosti o pristupačnosti
Globalni dan svijesti o pristupačnosti skreće pažnju na potrebu za digitalnim pristupom i inkluzijom za više od milijardu osoba sa invaliditetom ili oštećenjima. "Neko sa invaliditetom mora biti u mogućnosti da iskusi usluge, sadržaj i druge digitalne proizvode zasnovane na mreži sa istim uspješnim ishodom kao i oni bez invaliditeta."
U oktobru, drugi četvrtak, — Dan zaštite vida
...
15. oktobar — Međunarodni dan bijelog štapa
...
3. decembar — Međunarodni dan osoba s invaliditetom
Nakon što su Ujedinjene Nacije 3. decembar proglasile Međunarodnim danom osoba s invaliditetom, Komisija za ljudska prava je, u rezoluciji od 5. marta 1993. godine, pozvala zemlje članice da ističu obilježavanje tog datuma kako bi se postigla jednakost u ostvarivanju ljudskih prava i sudjelovanju osoba s invaliditetom u društvu. Prema Konvenciji o pravima osoba sa invaliditetom fenomen invalidnosti je koncept koji se razvija a da sama invalidnost proističe iz interakcije osoba sa oštećenjima sa okolinskim barijerama i barijerama koje se odražavaju u stavovima zajednice a otežavaju puno i efektivno učešće osoba sa invaliditetom u društvu na osnovu jednakosti sa ostalim članovima tog društva.

Šta je oštećenje vida?

Najjednostavnije rečeno oštećenje vida je nastalo kada je utvrđeno da je bilo koji dio vizuelnog sistema oštećen, oboleo ili ne funkcioniše u skladu sa uobičajenim anatomsko / fiziološkim zahtjevima.

  1. Slijepe osobe:
    1. Kategorija: Ovu kategoriju vizuelno hendikepiranih osoba čine slijepe osobe bez vidne funkcije, odnosno one slijepe osobe koje nemaju ni sposobnost percepcije svjetlosti (Amaurosis).
    2. Kategorija: Ovu kategoriju vizuelno hendikepiranih osoba čine slijepe osobe čija se korigovana oštrina vida na boljem oku kreće između osjećaja svjetlosti i 0,02 ili čije je vidno polje, bez obzira na oštrinu vida, svedeno na manje od 5 stepeni oko tačke centralne fiksacije.
    3. Kategorija: Ovu kategoriju vizuelno hendikepiranih osoba čine slijepe osobe čija se korigovana oštrina na boljem oku kreće između 0,02 i 0,05 ili čije je vidno polje bez obzira na oštrinu vida svedeno na 5 do 10 stepeni oko tačke centralne fiksacije.
  2. slabovide osobe:
    1. Kategorija: Ovu kategoriju vizuelno hendikepiranih osoba čine slabovide osobe čija korigovana oštrina vida na boljem oku iznosi između 0,05 i 0,10.
    2. Kategorija: Ovu kategoriju vizuelno hendikepiranih osoba čine slabovide osobe čija korigovana oštrina na boljem oku iznosi između 0,10 i 0,30.

Šta je orjentacija i mobilitet?

Termin: "Peripatologija" potiče od grčkih riječi (peri) što znači - svuda unaokolo, (patine) što znači - ići, (logos) što znači - teorija, nauka. "Peripatologija" je nauka o vještini razvoja preostalih čula slijepih, kako bi oni postigli optimum orijentacije i bezbjednosti i efikasnost samostalnog kretanja. Ova naučna oblast je dio uže specijalnosti Tiflološke struke.

Pod orijentisanjem slijepih u prostoru podrazumijeva se umješnost, odnosno vještina snalaženja u velikom prostoru, među predmetima, na ulicama, među zgradama, u naselju i u malom prostoru, na primer, u krugu radnog mjesta.

Orijentisanje u prostoru je umješnost da se pravilno odrede: pravac, brzina, rastojanje, svoj položaj u prostoru i odnos prema okolnim predmetima, to je umješnost da se pravilno otkriju prepreke i da se vješto zaobiđu.

Orijentacija je proces korišcenja više čula pri utvrđivanju položaja i međusobnih odnosa predmeta koji nas okružuju. Tako shvaćena orijentacija u najvećoj mjeri zavisi od funkcije čula, percepcije, kao i intelekta. U pitanju je proces primanja, memorisanja i transformacije odgovarajućih informacija.

U novije vrijeme, uz riječ "orijentacija" koristi se i termin "mobilitetet". Ovaj termin anglosaksonskog porjekla, definiše se kao sposobnost sigurnog kretanja od jednog do drugog mjesta u sredini koja nas okružuje.

Pojmovi "orijentacija" i "mobilnost" su međusobno tjesno povezani. Oni se međusobno uslovljavaju. Pojam "orijentacija" oznacava upoznavanje i ocjenjivanje, a pojam "mobilitet" oznacava savlađivanje prostora. Koji je od ova dva pojma primaran, teško je odrediti. U praksi se ova dva pojma najčešce koriste zajedno, kao orijentacija i mobilitet, odnosno kretanje.

Sposobnosti slijepih i slabovidih za orijentaciju i samostalno kretanje izgrađuju se tokom života, počev od ranog djetinjstva, uz korišcenje određenih metoda i tehnika edukacije. Ovom pitanju u poslednje vrijeme posvećuje se sve veća pažnja sa ciljem iznalaženja optimalnih kompenzatornih sredstava, kojima treba da se poveća samostalnost u orijentaciji i kretanju.

Svaki čovjek, pa i slijepa ili slabovida osoba, duboko u sebi nosi potrebu za samostalnošcu. Ta se potreba može nekada samo prividno potisnuti. Međutim, čovjek koji je lišen vizuelne funkcije često je prisiljen da traži pomoc od drugih. U srazmjeri od upućenosti na pomoć drugih, slijepa osoba dostiže određen stepen samostalnosti i nezavisnosti.

Svakodnevni život i potrebe kao što su odlazak u školu, na radno mjesto, u kupovinu, u zdravstvenu ustanovu itd, nameću potrebu da se slijepa ili slabovida osoba osposobi do određene mjere za samostalno kretanje. Ovo ima i naglašen psihološki znacaj za osobu koja u tome uspe. U svakodnevnom kretanju ulicama treba zaobići mnoge prepreke i kretati se na prilicno velikom prostoru. To nije lako postići, naročito kada je u pitanju prelazak ulica, gužve i brojne prepreke u prometnim ulicama. Pri tom treba imati u vidu da je savremeni svijet organizovan prema standardima onih koji vide, a ne prema standardima slijepih i slabovidih.

O metodama i tehnikama kretanja slijepih i slabovidih osoba

Za orjentaciju i mobilitet slijepe i slabovide osobe koriste sljedeće metode:

  1. Kretanje uz pomoć osobe koja vidi - personalna asistencija:
    1. ...
    2. ...
    3. ...
    4. ...
  2. Kretanje uz pomoć bijelog štapa:
    1. ...
    2. ...
    3. ...
    4. ...
  3. Kretanje uz pomoć pasa vodiča:
    1. ...
  4. Kretanje uz pomoć elektronskih pomagala:
    1. GPS navigacije za iOS;
      1. Loadstone
      2. Seeing Assistent Move
      3. Nearby Explorer
    2. GPS navigacije za Android;
      1. DotWalker
      2. Nearby Explorer
    3. GPS navigacije i mape za PC / Laptop;
      1. Grmapa - Govorna mapa
    4. Druga elektronska pomagala
  5. Ostale metode i tehnike:
    1. Zvukom i štapom do pokreta

Uputstva

  1. OiM - Mailing lista za orjentaciju i mobilitet.
  2. Taktilne staze - (Tactile paving) služe da licima sa oštećenim vidom olakšaju kretanje kroz gradske ulice.
  3. Ponašanje za stolom - Preporuke za slepe osobe kako da se snalaze za stolom.
  4. Ne tako, nego ovako-Vodič za videće osobe. Uputstvo kako pomoći slepoj osobi.
  5. Bonton ponašanja prema osobama sa invaliditetom